Kragujevac i dalje pamti svoje „tihe heroje“, ljude koji bez velike buke urade ono što ostavlja trag daleko duže od jednog dana.

Kragujevac - U vremenu kada se dobre vesti brzo zaboravljaju, Kragujevac i dalje pamti gest koji je pokazao da humanost nema rok trajanja. Priča o komunalnom inspektoru Milanu Mutavdžiću i danas se prepričava kao primer ljudskosti i razumevanja.
Naime, mladić čija porodica preko 40 godina živi u jednoj kragujevačkoj zgradi, ostao je invalid u 24. godini, a do tada je bio izuzetno aktivan čovek, dobar komšija i vrhunski sportista.
Majka mladića, Milena Živić, odlučila je da pomogne sinu i većinom je sama investirala u izgradnju rampe za invalide koja bi njenom sinu, ali i svakom drugom ko se nađe na toj adresi a u istom problemu, bila od neizmerne pomoći.
Iako svuda u svetu rampa za lica sa invaliditetom predstavlja neophodan deo svake zgrade, tog mišljenja nisu bili brojni stanari ove zgrade koji su svoju komšinicu Milenu Živić nebrojeno puta prijavili inspekcijama, pričinili joj brojne neprijatnosti, u napadima besa uništavali su i drugu imovinu zgrade.
Pre nekoliko godina, Milan je izašao na teren po prijavi u zgradi u Lepeničkom bulevaru, gde je trebalo da se razmotri zaustavljanje izgradnje rampe za osobu u invalidskim kolicima. Umesto stroge primene procedure bez izuzetka, pokazao je razumevanje za situaciju i ljudsku stranu priče.
Kada je stigao, nije mogao da veruje da bilo ko može da sabotira ovako nešto. Umesto da, kao što su to priželjkivali određeni stanari zgrade, spreči humanu nameru Milene Živić, Mutavdžić je podržao njen plan ali i donirao određena novčana sredstva iz ličnih sredstava kako bi pomogao dodatno izgradnju rampe.
Njegova reakcija i podrška porodici ostali su upamćeni kao gest koji je prevazišao samu službenu dužnost. Time je pokazao da se iza svake funkcije nalazi čovek koji može da vidi širu sliku i prepozna ono što je zaista važno.
Danas, iako je prošlo vreme od tog događaja, priča o Milanu i dalje se navodi kao primer da humanost i empatija uvek pronađu svoj put — čak i u situacijama koje deluju kao strogo administrativne.
Kragujevac tako i dalje pamti svoje „tihe heroje“, ljude koji bez velike buke urade ono što ostavlja trag daleko duže od jednog dana.